Uvodna riječ

CILJ ove web stranice:

Mi hrvatski dragovoljci Domovinskog rata- hrvatski hodočasnici, koji već nekoliko godina molitvom, postom i hodočašćima ukazujemo na sumanuto i suludo suđenje hrvatskim braniteljima i generalima na domaćim i međunarodnim sudovima, nastojimo potaknuti i druge branitelje i sve dobronamjerne građane RH, kako bi svatko u okviru svojih sposobnosti i mogućnosti reagirao na ova događanja.
Kao i u svim dosadašnjim hodočašćima, osnovni cilj nam je pružiti moralnu i duhovnu potporu nevino optuženim hrvatskim generalima , na čelu sa generalom Antom Gotovinom.
Hrvatski dragovoljci - hodočasnici

Novosti

15. 05. 2012. Reagiranja...

Grob moga oca je za mene sveto mjesto



Sinoć poslije TV-Dnevnika je Josko jecao u suzama, vrtio glavom lijevo pa desno, niječući ono što ne može prihvatiti:
-“Ne mogu! Ne mogu nikako prihvatiti da na grob moga oca idu oni kojima ja ne dopuštam. Moj otac je dio mene, pa je tako i njegov grob nešto sto je moje, dio moje kuće, moje obitelji. Posjetiti mene u mojoj kući i mojoj intimi se može samo ako si pozvan. I majka da je živa ne bi to dozvolila, ni baka, ni djed isto tako. To je mjesto za nas sveto! Mi se na tom grobu Bogu molimo. Tko je to pozvao Josipovica, i Janšu i sve one koji su došli uz njih da idu na grob moga oca i groblje od najmanje trideset tisuća njegovih pokojnih drugova? Ne mogu to oni samovoljno činiti. Oni za dopuštenje trebaju pitati nas, potomke onih koji tamo leže. Ako to čine samovoljno onda provode silu. Nema više sile, ne onakve kakvu su provodili oni koji su zaslužni za ubojstvo moga nevinog oca”.

Ove su me Joskine riječi podsjetile na dogadjaj koji se je zbio prije desetak godina kada sam odlučio potražiti Amira, prijatelja iz djetinjstva, u jednoj bosanskoj varoši. Uputiše me u klub gdje se sastaju borci rata iz devedesetih. Provirio sam unutra i odmah bio zadržan na vratima dok Amir ne dodje.
Otišli smo u gradsku kavanu na piće.
–“Nemoj se ljutiti prijatelju! U našem klubu imamo spomen sobu našim šehidima. Klub je za nas zbog te spomen-sobe sveto mjesto. Dolaze samo naši članovi i rodbina”.
Opravdao sam da je spomen-soba njima sveto mjesto. Nikako nisam mogao razumjeti zašto mene drze podalje od takvoga mjesta. Nisam znao da je za njih svtko tko dadne život za domovinu posvećen. Jedino mi je preostalo prihvatiti da oni na to imaju pravo. Nimalo ne razmisljam da li je to ponašanje u redu. Oni na takvo ponašanje imaju pravo.

Neotudjivo je pravo potomaka da negoduju kada im na grobove njihovih roditelja dolaze osobe koje su nepozvane. Potomci imaju pravo zabraniti posjet nepozeljnim osobama da se vrzmaju po grobovima njihovih pokojnika.

Josipovic i Janša znadu da su im roditelji bili uz one koji su počinili krvavi pir u Teznom, Kočevskom rogu, Podutiku i Vižmarju, u Hudoj jami, Maceljskoj šumi i još na tisuću drugih mjesta. Počinitelji toga zlodjela su pola stoljeća nijekali zločin. Počinitelji punih četerdeset i pet godina nisu dopuštali da se njihove žrtve ispišu iz knjige živih, ignorirajući njihovu smrt, posipajući na taj način sol na rane živućim roditeljima tih nevinih žrtava, njihovim udovicama i njihovoj djeci. Da zločin bude savršen i završen, nevinu djecu nevinih žrtava su godina sedamdesetih uputili/raselili po Europskim zemljama “na privremeni rad” govoreci kako im na taj način čine dobro. Za tom istom djecom su slali udbaše prepoznatljive po šuškavac-mantilima da djecu potomaka koje su pobili discipliniraju prigušivacima, ukoliko ne bi znali šutjeti pri upitu gdje su im roditelji. Sjetimo se samo kako je zavrsio Bruno Bušić. Kulminacija zle moći bijaše kada tu istu djecu zavedoše u rat. Prvo ih zvali herojima a kad stvar bi gotova onda nacionalistima. Dok su ta djeca krvarila i godinama poslije vidali svoje domoljubne rane, potomci simpatizera i pomagača krvavog pira razgrabiše kapital provodeći program privatizacije zsjedajuci tako jos dugoročnije za vrat onima čiji ocevi bijahu na drugoj strani.
Čiji je to kapital? Opet od onih koji su ga kao svoje vlasnistvo imali 1945. a stjecajem okolnosti ostadoše na toj drugoj strani. To se je otelo u prvim godinama socijal-komunizma od roditelja cija djeca nastradaše u krvavom piru.

-“To je ruganje. To je zločin protiv kajanja i oprosta. To je skrnavljenje groba. Šta će oni tamo? Šta imaju tražiti na gobu moga oca i njegovih suboraca. Nema tamo nitko njihov” – nastavlja Josko još više ljut i uvrijedjen.

Danas se potomci počinitelja krvavog pira u ime svojih roditelja posipaju pepelom. Može se i to razumijeti. Samo neka to posipanje pepelom ne čine na grobovima naših roditelja. Neka sebi izaberu prikladnije mjesto.
Nemojte nam se gospodo rugati govoreci nam da s nama plačete, već oplakujte sebe i grijehe svojih roditelja.
A mi? Mi ne tražimo vašu sućut. Ignorirali ste nas pedeset godina i niste bili s nama. Ne trebamo mi vas niti sada. Navikli smo mi sami plakati.
Ilija Lonar

19. 04. 2012. Javni prosvjed protiv paušalnih istina o nama Hrvatima

Promišljane i javna kritika našeg "logističara" iz Nizozemske...možda malo kasnimo s objavljivanjem ali aktualno je , zar ne?


Ossendrecht, 28.03.2012.

Sinoć je na HTV-u prikazana jedna od TV epizoda: 1945 – Jugoslavija, dokumentarna serija. Prikazani dokumentarac je kao zasebna cjelina izdvojen iz nizozemskog produkcijskog opusa koji nosi naziv ‘In Europa’.
Na činjenice koje se u tom dokumentarcu prikazuju čovjek ne može ostati ravnodušan. Ovdje mi nije ulaziti u povijesne istine: što jest ili što nije bilo? Što je istina ili sto je laž? Mene zanima slijedeće: Kakva se to istina? I s kakvim tvrdnjama nastupa autor dramskog serijala i televizijski urednik i sto nudi gledateljima, a i meni kao običnom čovjeku, kakvih nas je ogromna ili apsolutna većina u Hrvatskoj i Europi?

Dugi smo niz godina u zadnjem vremenskom periodu zapljusnuti dokazima što je se sve dogodilo s hrvatskom vojskom i narodom poslije kapitulacije sila zla iz II. svjetskog rata. Nebrojeno je škara istrošeno sjeckajući i izrezujući iz povijesnih dokumenata ono što treba odbaciti ili što je davno već trebalo biti odbačeno, novo nalijepiti, slažući ponovo sve natrag u arhivu historijskog vremenskog konteksta.

Sinoć, poslije gledanja spomenutog ‘dokumentarca’ postaje jasno zašto to sve tako jadno izgleda kada se iz ovog vremena ili očima moje generacije pogleda kroz historijski dalekozor koji je usmjeren prema događanjima s početka 1945.

Koristeći se građom koju je pronašao u arhivima Nizozemske i u susjednoj Engleskoj, te najnovijim istraživanjima novijih nizozemskih historičara i njihovih pomoćnika/pustolova po Hrvatskoj, režiser i scenarist prikazuju događanja u Bleiburgu tako da se koriste onom „istinom“ koja je bila probavljiva samo onda i kada se je iz ondašnjeg vremena gledala sa ovog kraja Europe.
Za usporedbu: Sve nam ovo predstavljaju oni iz čije su države pred Hitlerom pobjegli svi sa kraljicom na čelu, a kada su se vratili iz Engleske po završetku rata, u roku od tri godine su pronašli u cijeloj državi i osudili oko 125 državnih izdajnika, kolaboracionista i zločinaca. Kako to da je Tito sa svojim partizanima uspio za nepuna tri mjeseca „pronaći“ i na smrt osuditi, prema dr. Josipu Jurčeviću i drugim povjesničarima, oko dvije stotine tisuća (200 000) Hrvata? Samo iz moje općine Žepče, prema prof. Franji Maricu, vise od tisuću i dvije stotine (1200) Hrvata. Ovdje treba dodati i druge stradale od iste armade. Napomena: U ovoj je zemlji broj stanovnika oko četiri puta veći nego u Hrvatskoj.

Sto se to događa nama danas? Spremaju li se to nama iznova kojekakve turbulencije pa nam se mora malo isprati pamet. Nije li to možda naša ljevica na djelu? Da se možda nije „zmija koja živi u hrvatskom srcu“ (rijeci Josipovića u Izraelu) počela buditi pa je nužno potrebno njeno obuzdavanje na način da nam se servira istina koja ima za cilj zmiju umrtviti? Ili je prikazivanje „istine“ o Hrvatima potrebno Europi da se zna „s kim Europljani imaju posla“ .

Ovakva istina koja prikazuje događaje iz Drugog svjetskog rata i sinterizira ih s događanjima iz Domovinskog rata jest jezovita za oko i uho te nije probavljiva današnjem europskom i hrvatskom žitelju. Aktere iz domovinskog rata i te „loše momke“ se može vidjeti, dotaknuti i pričati s njima. Nas, takve Hrvate, kakvim nas prikazuju nitko razuman ne želi.
Kamo to vodi? Kud smo prispjeli od sramote? Možda taj loši nisam bas ja, ali ostali Hrvati jesu – prema onome sto sinoć vidjesmo u dokumentarcu „In Europa: 1945 – Jugoslavija, dokumentarna serija“.

Ovdje u NL se može čuti da se je kod nas dogodio prvi rat u Europi poslije Drugog svjetskoga, a sumnje da su za sve ondašnje zlo Hrvati krivi još nisu otklonjene. Ako smo uistinu krivi onda ovo sto pišem nema nikakvog smisla. Spreman sam kao krivac šutjeti i 'okajavati grijehe otaca mojih'.

Prije nego prihvatim tužnu zbilju da trebam šutjeti, jer pripadam Hrvatskom narodu, koji je prikazan jako los, kako ne spomenuti i druge istine koje su ponudili mnogi respektabilni živući povjesničari ili svjedoci istine iz mog naroda. Jedno u nizu svjedočanstava o istini izlazi iz pera poznatog humanista dr. Slobodana Langa. “U toku domovinskog rata jedna od strategija je bila Post holokaust, što je značilo upotrijebiti znanje i iskustva o mržnji, progonu, logorima i genocidu za Holokausta, sada za sprečavanje istog prema svima u tijeku agresija i ratova 90tih godina prošlog stoljeća. Hrvatska država unatoč nametnutog rata, istinske agresije i borbe za opstanak, je do godine 2000. , očistila prošlost, pravilno postavila stanje u Hrvatskoj i diplomatski se povezala sa Izraelom. Hrvatska je prva država u svijetu koja je koristila iskustvo iz Holokausta za sprečavanje sličnih stradanja“.
Dr. Slobodan Lang nastavlja: „Holokaust je započeo kao njemačko, nastavio se kao evropsko i postao svjetsko pitanje. Bolno iskustvo odnosa nacizma i posljedica za Židove i Rome, obvezuje na univerzalnu osudu i sprečavanje planiranja i uništavanja bilo kojeg stanovništva u budućnosti. Za obrane i stvaranja Hrvatske to se po prvi puta u svijetu i nastojalo i činilo“.

Opći je dojam da su kroz prikazanu seriju Hrvati jako loši, Srbi također nisu dobri a jedino su dobri komunisti i Tito. Hura!

Istina koja je sinoć ponuđena Hrvatima, probavljiva je, ako smo uistinu mi oni, koji nose “zmiju koja živi u hrvatskom srcu”.
Uznemiren sam porukom koja je nama danas i Europi upućena prikazanim „činjeničnim stanjem“ te javno prosvjedujem protiv onih koji nam bez pardona podastiru svoje istine prije svega protiv autora prikazane epizode '1945: -Jugoslavija, dokumentarna serija' koja je prikazana u večernjim satima dne. 27.03. 2012. i urednika tog dijela programa na HTV, pa makar on bio ugledni i hvaljeni u odabiru vrsnih dokumentarnih i inih programa pod imenom Đelo Hađiselimović.

Ilija Loncar, Nizozemska


08. 02. 2012. Pozivnica

Lanac istine i Klub knjižare Nova

Vas poziva na predstavljanje knjige i potresno svjedočanstvo vukovarskog heroja Vilima Karlovića

PREŽIVIO SAM VUKOVAR I OVČARU

Predstavljanje će se održati u Klubu knjižare Nova Trg A. Starčevića 4 u petak, 10.veljače 2012. u 19,00 sati.

Veselimo se Vašem dolasku !


03. 05. 2011. REMEKDJELO MASONSKIH SPLETKI

Sada su napokon sve maske pale i tzv. "haški sud" skraćeno ICTY, pri čemu ono "Y" znači Yugoslavia, pokazao je svoje pravo, neprijateljsko i sotonsko lice. Možda u tom zlu ima i zrnce dobrog, jer sada su mnogi zbunjeni Hrvati shvatili što nam se događa. Štoviše, mnogi će se sada zapitati jesu li na sličan način donošene presude i drugim pravednicima koje ćemo kasnije spomenuti.

POSLJEDICE "OTROVNOG IPSILONA"



Kada zloduh iziđe iz boce, nitko ne zna koliko će daleko doći i hoće li ga i kada itko moći vratiti u bocu. Toga se nisu sjetili vladajući ljudi u Hrvatskoj uključujući i pokojnog predsjednika dr Franju Tuđmana kada je Hrvatska pristala bezuvjetno se predati na milost i nemilost ad hoc (na brzinu sklepanom) sudu u Haagu.

Istina, poštenim ljudima s neiskvarenim umom nije bilo lako domisliti se da bi netko mogao na tako prljav način napasti Hrvatsku s ciljem da ju na pravni način uništi, kad već vojna akcija nije uspjela. Zapravo, tada nismo znali tko je zapravo neprijatelj, iako su njihova nedjela već na veliko bola oči onima koji su željeli gledati.

Raznorazni "mirotvorci" već su tada izazivali nevjericu svojim zahtjevima da Hrvatska srpskoj manjini dade "državu u državi", a teritorij te "države" pažljivo su čuvali vojnici Ujedinjenih naroda. Već je tada trebalo posumnjati da se nešto gadno događa sa svjetskom mirovnom organizacijom. Nije nam bilo dovoljno ni kada smo vidjeli kako su UN vojnici, iako im je NATO vojska bila spremna pomoći, hladnokrvno prepustili muslimanske civile srpskim koljačima.

Kada je taj zlosretni sud napokon formiran, trebalo nam je zasmetati njegovo ime International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. (Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju). Iz toga imena nije čak jasno ni da se radi o ratnim zločinima. Ali ono što je najgore i što je trebalo odmah napasti je spominjanje "bivše Jugoslavije", nepostojećeg fantoma pod koji se može sakriti svaka gadost. Trebalo je odmah inzistirati da se umjesto Yugoslavija napiše Hrvatska i Bosna i Hercegovina, jer tamo se je doista vodio rat. Već je tada moralo biti jasno da će glavni zadatak suda biti postavljanje pravnog temelja za formiranje nečeg što bi se moglo zvati "future Yugoslavia".

ZLOČINCI SUDE ŽRTVAMA



Nova vlast iz 2000. godine predvođena također pokojnim Ivicom Račanom proširila ovlasti suda i na akcije "Bljesak" i "Oluja", iako svi znaju da to nisu bili ratovi među državama, nego obračun s paravojskama koje su formirali lokalni srpski teroristi. Tako je sudac Alphonse Orie došao u prigodu da de facto prizna propalu srpsku terorističku tvorevinu kao državu formulacijom da je to bio "međudržavni sukob u kojemu je Hrvatska napala Krajinu".

Ono što je najgore je ponašanje domaćih sudova koji su, pod pritiskom iz Haaga, a sljedno tome i iz domaće politike, nizom montiranih procesa u kojima je presuda bila već unaprijed poznata, poosuđivali niz potpuno nedužnih ljudi kojima nije dokazano baš ništa. Igrokazi lažnih svjedoka su bili toliko neuvjerljivi i proturječni da im je u pravilu trebalo dvije godine da uvježbaju uloge i da ih koliko toliko usklađeno odigraju, pa ni tako "usklađeni" nisu ništa dokazali. Podsjetimo se samo na najčasnija imena koja su tako "staljiniziranim" procesima poslani iza rešetaka: Mirko Norac, Tihomir Orešković i Branimir Glavaš, uz još veći broj manje poznatih imena. Sve je to učinjeno da se dokaže onima iz Haaga da "i mi sudskog konja za utrku imamo".

Tako smo dali vjetar u jedra ne samo Haagu da postane još bezobrazniji, nego smo poslužili kao inspiracija sudovima u Srbiji da nasrnu na svoje žrtve, odnosno na robijaše u svojim nacističkim konclogorima u Srbiji koji trajno pate od najperverznijih mučenja kojima su tamo bili izloženi. Štoviše, optužuju se čak i liječnici, dr Vesna Bosanac, pa još i pokojni dr Juraj Njavro zato što zbog srpskih granata nisu mogli dati luksuzni smještaj i kvalitetniju njegu neprijateljskim vojnicima koje su naši branitelji spasili kada su čuli da ranjeni cvile na bojišnici.

Kako se ludost, kada jednom krene, ne zna zaustaviti, sada još i samoizmišljena paradržava "republika srpska" ima nešto za reći pa priprema optužbe za "zločine" u bosanskim akcijama "Ljeto" i "Sjeverni potez". Zapravo, uvedeno je pravilo da se za sve propale akcije srpske vojske kada god se je ona pokazala kao loše organizirana, nesposobna i kukavička rulja, za svaku njezinu katastrofalnu "bežaniju" treba optužiti nekoga iz Hrvatske i njegovu učinkovitost i hrabrost proglasiti "zločinom". A glupi Hrvati će sve to prihvaćati i uredno izručivati svoje najbolje ljude svima koji to zažele.

Kada smo spomenuli montirane procese, treba se prisjetiti i ranijih montiranih procesa u kojima su do kraja života zaglavili ljudi iz Drugog svjetskog rata Andrija Artuković i Dinko Šakić. Njima je dokazano samo da su bili ustaše i da su u NDH imali neke funkcije. Prvi je bio ministar unutrašnjih poslova NDH, a drugi upravitelj logora Jasenovac u jednom razdoblju njegovog postojanja. I tamo smo se naslušali smušenih "svjedoka" koji su pričali kontradiktorne "kaubojske priče". I tamo im je trebalo puno vremena da "usklade uloge".

PREKROJENA PROŠLOST TRUJE NAM BUDUĆNOST



To opet proizlazi iz još davnije prošlosti u kojoj su prijeki "narodni sudovi" za samo nekoliko sati osuđivali na smrt i strijeljali nedužne ljude poput Mile Budaka, velikog protivnika rasnih zakona koji su u Hrvatskoj na žalost vrijedili zbog pritiska nacista, pa čak i dr Ljudevita Juraka kojemu je jedina krivnja bila to što je potpisao izvješće da su ljudi u Katinskoj šumi ubijeni oružjem kakvo ima samo ruska vojska. Ubijen je čak i 84-godišnji starac, Rus Germogen, kojemu je jedina krivnja bila to što je bio mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve.

Sve se to događa zato jer nam se repovi Drugog svjetskog rata vuku sve do danas, što nismo vlastitim snagama istražili svoju povijest kroz djelovanje tadašnje države, nego nam tu "povijest" na svoj način pišu ekstremni mrzitelji Hrvatske kao što je Ivo Goldstein i sl, cementirajući tako definicije koje je masonski zločinac "drug Tito" dao i državi i ustašama proglasivši ih "zvijerima u ljudskom obliku koji ne zaslužuju zvati se ljudima". Zapravo, prije bi takva definicija vrijedila za njega i njegove perverzne ubojice iz Kočevskog Roga i sličnih klaonica.

Na taj trag dali su se navući i aktualni čelnici Hrvatske premijerka Jadranka Kosor, predsjednik Sabora Luka Bebić i predsjednik Republike Ivo Josipović koji izjavljuje da Jasenovac više nije mjesto prijepora iako dobro zna da i te kako ima prijepora samim tim što se negira djelovanje logora nakon pada u ruke partizana, pa bi time ti zlikovci trebali biti za uvijek amnestirani za svoja zlodjela. Čak i za ranije žrtve nije pouzdano utvrđeno jesu li svi stradali u Jasenovcu, ili su mu "pridodane" žrtve s raznih bojišta, žrtve talijanskih fašista, njemačkih nacista, četnika, savezničkih bombardiranja, umrli prirodnom smrću, pa čak i – živi i zdravi ljudi. Tako se još jednom potvrđuje da je onaj koji je gospodar prošlosti ujedno i gospodar budućnosti. Hrvatska i Hrvati ni danas nisu gospodari svoje vlastite prošlosti, pa im zato drugi kroje budućnost.

Sada je najvažnije znati tko su ti koji nam kroje budućnost. Svi ti suci i lažni povjesničari samo su izvršna poluga. Oni glavni "igrači" stoje iza kulisa i vuku konce. Nakon presude u Haagu europski dužnosnici su nas "dobrohotno" ohrabrili rekavši da presuda generalima ne utječe na naš ulazak u Uniju, jer nas nije osudila Europska unija. Amerikanci su bili još izravniji rekavši da Amerika stoji uz nas. Pa tko je to protiv nas, ako nisu SAD i Europska unija?

MASONSKE "MULJAŽE" NISU OD JUČER



Da bismo naišli na prvi opipljivi trag, trebamo zaviriti malo u nedavnu prošlost. Glavni "mirotvorci" bila su sljedeća slavna imena: lordovi Peter Carrington i David Owen, norveški diplomat Thorvald Stoltenberg i švedski političar Carl Bildt. Svi su oni članovi masonskih udruga Komiteta 300, Bilderberg grupe ili Trilateralne komisije.

Njima treba pribrojiti još slavnije, a to su američki predsjednik George Bush stariji (Komitet 300), i njegovi ljudi Henry Kissinger, Cyrus Vance (Bilderberg, CFR i Trilateralna komisij) i LawrenceEagleburger. Kasnije su se uključili bivši predsjednik Jimmy Carter (Trilateralna komisija i CFR), američki diplomat i bankar Richard Holbrook (CFR, Trilateralna komisija i Bilderberg), državni tajnik Waren Christopher (CFR, Trilateralna komisija), američki ambasador u Beogradu Warren Zimmerman (CFR), tadašnji predsjednik Bill Clinton (CFR, Trilateralna komisija i Bilderberg), itd. Svoju ulogu u maltretiranju Hrvatske imao je i Donald Henry Rumsfeld, jedan od najmoćnijih svjetskih "gazda" u farmaceutskoj industriji i bivši ministar obrane kod Georga Busha mlađeg.

U novije vrijeme jedna od glavnih arhitektica hrvatskog mučeništva bila je američka cionistkinja Madeleine Albright, u čijoj je režiji kasnije na poprište stigao zloglasni Stipe Mesić, dok je član Bilderberga i bivši britanski premijer Tony Blair "došlepao" Ivicu Račana i njegov SDP. Toj ekipi davao je podršku i "slavni" talijanski masonski mrzitelj svega hrvatskog Gianni de Michelis.

Nije nedostajalo ni domaće "podrške". Srpski mason Zoran Nenezić javno je spomenuo Zlatka Matešu, bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, kao člana Velike masonske lože Jugoslavije još iz 1990. Godine. Društvo su mu pravili odvjetnik Silvije Degen, liječnik Asim Kurjak i dr.

Da bi se Hrvatskom moglo lakše manipulirati pobrinuo se svjetski muljator Georg Soros, člana CFR-a i Bilderberga, svojom izdašnom financijskom podrškom zvučnim udrugama poznastim kao "civilno društvo", "otvoreno društvo" i sl, a u biti su to udruge plaćenika sa zadatkom isključivo pljuvanja po vlastitoj domovini. Nakon svega, treba li posebno naglasiti da su nam masoni zapravo skrojili i prvu i drugu jugu, a kroje i treću, ali mi tvrdoglavi magarci nikako da uđemo u nju.

TKO JE NA VRHU



Svi ti ljudi, koliko su god moćni, samo su veći ili manji zupčanici u golemom masonskom mehanizmu. Ali tko je na vrhu piramide? Naravno, oni koje se najmanje vidi, samozatajni i tihi, ali zato tim više zločesti i opasni.

Na vrhu je vijeće troje iz komiteta 300. Prva dvojica su čelnici obitelji Rotschild i Rockfeller, a treći je britanski vladar, dakle kraljica Elizabeta II. Tko bi rekao? A mi smo mislili da je to bezazlena bakica koja se bavi humanitarnim radom. Osim u vijeću troje, ona predsjeda i tajnom britanskom vijeću (Privy council) u kojem su premijer s važnijim ministrima, te prinčevi Charles i Phillip. Naravno, ona je i vrhovna šefica Anglikanske crkve.

HRVATI – SUVIŠAN NAROD



Da bi se shvatilo što se danas događa, nije na odmet prisjetiti se jednog davnog izvještaja bivšeg Titovog suradnika Aleksandra Rankovića u kojem oboreni silnik prokazuje kao masone ne samo Tita koji je naravno bio glavni, nego i Vladimira Bakarića, Mošu Pijade i druge političare, zatim slavne umjetnike Miroslava Krležu, Zinku Kunc, Oskara Daviča i dr, pa čak se je na toj listi našao i Mika Tripalo, kojeg smo slavili kao vodećeg "proljećara".

O svemu tome još mnogo detaljnije i uvijek dokumentirano i uz navode izvora piše Mladen Lojkić u svojoj knjizi "Masoni protiv Hrvatske". Svatko tko voli svoju napaćenu domovinu trebao bi pročitati tu knjigu, jer nam ona otkriva, ne samo Hrvatima, nego i većini čovječanstva, da smo za masonsku "odabranu elitu" suvišni, te da im je cilj na razne načine "eliminirati" sitnicu od oko šest milijardi svjetske fukare, a potrebno im je oko milijardu strogo kontroliranih ljudi u carstvu GMO proizvoda i umjetnih boleština i "lijekova" za iste. Hrvati u većini ne spadaju u tu "elitu odabranih". Netko drugi bi trebao koristiti ljepote i bogatstva naše prelijepe Domovine. Zato kada promatramo istaknute ljude i njihova djela, promatrajmo ih pažljivo i motrimo tko su im prijatelji. Još ima mnogo pritajenih "odabranih". Što ih brže otkrijemo, to bolje za nas.

Na sreću, zbog silne težnje masonskih "svjetskih vladara" da kontroliraju svakog pojedinca u ovome svijetu pomoću mobitela i interneta, upravo te tekovine elektroničkog razvoja uništavaju i njih same, jer ništa ne može dugo ostati u tajnosti. Tako se tim štovateljima sotone događa najteži poraz – lice im osvjetljavaju reflektori javnosti. Time sotona gubi svoju najveću pobjedu, a to je da uvjeri ljude da – ne postoji.

Glavno oružje protiv javnosti do sada je bilo ovo. Tko je god spomenuo svjetske vladare ili nešto slično bio je izvrgnut ruglu kao neki luđak koji vjeruje u "teorije zavjere" ili ima "maniju proganjanja". Međutim, njihovo djelovanje ih odaje. Kao što reče Isus: "Poznat ćete ih (lažne proroke) po njihovim djelima". Svojim "djelom" zvanim "Haški sud" zapravo nisu naudili Hrvatskoj. Naprotiv, ujedinili su ju, a sebe su izložili pogledima javnosti, čega se inače panično boje.


Mario Filipi


19. 04. 2011. Branitelji su stigli u HAAG!



Nakon puta preko Mađarske (detaljnog pregleda prtljažnika i neizbježnih pitanja "Gdje idete?" i "Zašto?", a idemo u demokratsku Europu...) pa kroz Austriju ulazimo u sniježnu Njemačku i oko dva sata ujutro bivamo kod Salzburga uz pratnju dvije "Cobra-e" (nisu "Cobra-e" 11) prepraćeni na posebni parking i ponovo pregled dokumenata, bljeskanje lampi u lice i diskretno pokazivanje oružja... Ma, nije za vjerovati... Uopće nisu znali da dolazimo i kud idemo?

No, bilo kako bilo stigli smo i uspjeli ući na izricanje presude u nesretnu dvoranu zajedno s obiteljima hrvatskih generala. Svi znate kako je to prošlo.

Vratili smo se, "ližemo rane", čitamo i gledamo što se ovdje događalo... Ono što smo tamo doživjeli, vrlo je teško na ovaj način opisati. Najvažnija stvar sada je zadržati mir, uzdati se u Boga i izvršiti zapovijed generala Ante Gotovine - ne protestirati!
Moramo ga razumjeti jer on Sam, bez obzira na branitelje (odvjetnike) koji su masno plaćeni, mora razmisliti kako dalje.

Svi ste svjesni da će mnogi "veliki i mali" političari pokušati na njegovoj grbi grabiti glasove. Prepoznajte ih, ignorirajte i pokušajte pronaći najbolji način. Hrvatska zaista ima ne samo jednog neprijatelja (ne mislite da je ovo paranoja). Ti isti neprijatelji pokušavaju sračunatim izjavama u medijima navesti hrvatski narod na izljev gnjeva i što ekstremnije prosvjede. Bez obzira koje ste političke "boje", strpite se, čitajte između redova i istina će se pojaviti.

Bog s Vama!

Ovim putem se POSEBNO želimo zahvaliti našoj logistici gospodinu Iliji Lončaru i njegovoj obitelji na izuzetnom dočeku i pomoći oko smještaja i manipulacija oko ulaska u sudnicu.

Branko Lozančić


19. 04. 2011. GLAS SLAVONIJE - članak o hodočasnicima

HRVATSKI DRAGOVOLJCI HODOČASNICI IZ OSIJEKA KRENULI PUT HAAGA
Generalima krunica, a sucu “topnički dnevnici”
Objavljeno: 14.4.2011




OSIJEK – Četiri hrvatska dragovoljca Domovinskog rata i hodočasnika iz Osijeka i Zagreba – Branko Čulo, Branko Lozančić, Zlatko Vrbošić i Mario Filipi – jučer su se u 14 sati okupili ispred prostorija temeljnog ogranka UHDDR-a “J. J. Strossmayer”, u Strossmayerovoj ulici, te prilagođenim automobilom krenuli put Haaga.
Povod je najavljeno izricanje prvostupanjske presude hrvatskim generalima, predviđeno za petak.
Iako znamo da Haag donosi optužnice i presude između manikure i pedikure, uzdamo se u Božju pomoć

- Generalima Gotovini, Markaču i Čermaku nosimo blagoslovljenu krunicu i križ iz Šarengrada, a sucu Alphonsu Orieu i tužiteljima 'topničke dnevnike'. To su zapravo zapisi na hrvatskom i engleskom jeziku iz ratnog Vukovara i Dubrovnika. Kad već toliko traže topničke dnevnike, evo im ih. Unutra je zapisana svaka pala granata, istaknuo je Čulo.
Cilj im je stići što bliže točki gdje će se iščitati prvostupanjska presuda, a neće biti razočarani ako ih ne puste u sudnicu, kao što ih 2006. godine nisu pustili do generala Gotovine, iako su pješačili punih 50 dana.
- Idemo se pokloniti generalima i, iako znamo da Haag donosi optužnice i presude između manikure i pedikure, uzdamo se u Božju pomoć. Ne dolazimo da bi nas pustili unutra, nego da generale puste van. Ovo je naša podrška njima", dodali su. Očekuju oslobađajuću presudu za generale, ali kakva god ona bila, put će zaključiti misom u Rotterdamu.

Tomislav LEVAK

28. 01. 2011. Podrška nepravedno optuženim hrvatskim braniteljima

Hrvatski dragovoljci – hodočasnici lanca istine pružaju bezrezervnu podršku prosvjednom skupu, protiv suđenja hrvatskim braniteljima i nečuvenim, apsurdnim i zlonamjernim popisima i zahtjevima od strane Srbije, koji će se održati 29. 01. 2011. G. u 12,00 sati u Vukovaru u organizaciji koordinacija udruga iz Domovinskog rata.

Vidimo se u Vukovaru!

30. 12. 2010. Likovna humanitarno-duhovna kolonija u duhovnom centru Karmel Svetog Ilije u Bosni i Hercegovini kod Tomislav grada uz Buško jezero


U Karmelićanskom samostanu, što je Red braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, u samostanu, duhovnom centru Karmel Svetog Ilije u Bosni i Hercegovini kod Tomislav grada uz Buško jezero, održana je prva Predbožićna likovna humanitarno duhovna kolonija, gdje su umjetnici radili tri dana, od 17.19. prosinca 2010. Voditelj kolonije je bio Stipe Renić, koji je rekao: Projekt smo pokrenuli Jozo Ćurković, otac prior Dominik i ja. Naš neformalni razgovor se pretvorio u lijepu priču. Okupilo se oko pedesetak umjetnika iz Lijepe Naše i Bosne i Hercegovine, dajući tako međunarodni karakter ovoj koloniji. Posebna vrijednost su studenti Likovnih akademija iz Zagreba i Širokog Brijega. Cilj ovog našeg projekta je novčana potpora od aukcije koja će biti na blagdan Svetoga Ante, kako bi se pomoglo dovršetku samostana. Akcija je protekla jako dobro. Slikari i kipari su ostavili oko 200 vrijednih djela.
Učesnici kolonije Amalija Albaneže, Ante Brkić, Ana Marija Botteri- Peruzović, Ji Suk Baek, Josip Benjak, Branimir Čilić, Zlatko Čular, Božo Drmić, Josko Fijuček, Jelena Lovrec, Janko Ivčić, Ivana Koren, Dubravka Mijatović,Fran Makek, Mate Ljubičić, Antun Krešić, Vladimir Meglić, Mijat Marić, Fabijan Lovrić, Franjo Primorac, Branko Antunović, Hrvoje Marko Peruzović, Zlatko Nežić, Branimir Dorotić, Milica Krčmar, Jelena Azinović, Ivan Kovačić, Petar Mikulić, Stipe Renić, Katica Trumbetaš, Maja Tomas, Ana Smrzlić, Božidar Škofač, Davorka Vuletić, Vladimir Zopf, Nevenka Vlašić, Goran Milinković, Boris Vacka,Jure Semren, Kristina Zupčić, Kristina Brzoja, Adrijana Zupčić, Đurđica Benjak, Stipe Ivanišević.

U Karmelićanskom samostanu, što je Red braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, u samostanu, duhovnom centru Karmel Svetog Ilije u Bosni i Hercegovini kod Tomislav grada uz Buško jezero, održana je prva Predbožićna likovna humanitarno duhovna kolonija, gdje su umjetnici radili tri dana, od 17.19. prosinca 2010. Voditelj kolonije je bio Stipe Renić, koji je rekao: Projekt smo pokrenuli Jozo Ćurković, otac prior Dominik i ja. Naš neformalni razgovor se pretvorio u lijepu priču. Okupilo se oko pedesetak umjetnika iz Lijepe Naše i Bosne i Hercegovine, dajući tako međunarodni karakter ovoj koloniji. Posebna vrijednost su studenti Likovnih akademija iz Zagreba i Širokog Brijega. Cilj ovog našeg projekta je novčana potpora od aukcije koja će biti na blagdan Svetoga Ante, kako bi se pomoglo dovršetku samostana. Akcija je protekla jako dobro. Slikari i kipari su ostavili oko 200 vrijednih djela.
Učesnici kolonije Amalija Albaneže, Ante Brkić, Ana Marija Botteri- Peruzović, Ji Suk Baek, Josip Benjak, Branimir Čilić, Zlatko Čular, Božo Drmić, Josko Fijuček, Jelena Lovrec, Janko Ivčić, Ivana Koren, Dubravka Mijatović,Fran Makek, Mate Ljubičić, Antun Krešić, Vladimir Meglić, Mijat Marić, Fabijan Lovrić, Franjo Primorac, Branko Antunović, Hrvoje Marko Peruzović, Zlatko Nežić, Branimir Dorotić, Milica Krčmar, Jelena Azinović, Ivan Kovačić, Petar Mikulić, Stipe Renić, Katica Trumbetaš, Maja Tomas, Ana Smrzlić, Božidar Škofač, Davorka Vuletić, Vladimir Zopf, Nevenka Vlašić, Goran Milinković, Boris Vacka,Jure Semren, Kristina Zupčić, Kristina Brzoja, Adrijana Zupčić, Đurđica Benjak, Stipe Ivanišević.



Poseban pozdrav svim nepravedno zatvorenim hrvatskim vitezovima!

17. 11. 2010. 7. PUT PREMA VUKOVARU

Eto... već sedmi put idemo za Vukovar, ponosno i prkosno kao i onda - uzdignute glave, s godinom više, bolovima u duši i tijelu, čista srca i bez mržnje! Hodamo, sjećamo se, pokušavamo praštati, ali NE ZABORAVLJAMO! prošle godine bilo je nešto više mladih, nadamo se da će ih ove godine biti još VIŠE, naprijed NE BOJTE SE! Ovaj put ispratili su nas i osječki političari (gradonačelnik, izaslanik ministra branitelja i ostali), a Božji blagoslov zaželio nam je vojni i policijski kapelan Ante Mihaljević.

17. 11. 2010. DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA 1991.-2010.


Kliknite OVDJE za audio snimak poziva.

Hrvatski državni sabor donio je 1999. godine Odluku o proglašenju 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kojom je određeno na dostojanstven i primjeren način odati počast svim sudionicima obrane Vukovara – grada simbola hrvatske slobode.
"VUKOVAR-POBJEDNIK JER JE ŽRTVA"
UDRUGA DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA

Memorijalno hodočašće Osijek - Vukovar 2010.

Osječko-baranjska podružnica Udruge hrvatskih dragovoljaca u suradnji s osječkim UHDDR-om organizira 7. Memorijalno hodočašće Osijek-Vukovar 2010. pod sloganom “Mi ne zaboravljamo”.
Okupljanje je u srijedu 17. 11. 2010. u 21 sat u prostorima UHDDR-a (Zeleno polje 5) uz zajedničku večeru.
Ispraćaj pješaka - hodočasnika do 46 kilometara udaljenog Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, je u 23.40 sati, kolonu će pjesmom ispratiti zboristi HOPGD-a Zrinski.
“Pozivamo sve kojima je Hrvatska u srcu da nam se pridruže u pješačkom hodočašću u Vukovar, a osobe koje nisu u mogućnosti hodati neka zapale svijeću u spomen na one koji više nisu s nama”, poručuje Darko Nađ, predsjednik osječko-baranjskog UHDDR-a.
U ime Organizacijskog odbora Zdravko Nalio (predsjednik osječkog UHDDR-a), Josip Talapko, Mirko Zeba, Josip Černi i Vladimir Biuk podsjećaju kako je smisao hodočašća dostojanstveno sjećanje na žrtve i zajedništvo hrvatskih dragovoljaca i naroda kada je bilo najteže u trenucima stvaranja samostalne Hrvatske.
“U prvom hodočašćenju sudjelovalo je 60 osoba, lani 145, sada očekujemo i više.
Petu godinu 50-ak osoba dolazi iz Orašja, dio iz Slatine, a najviše iz Osijeka. Lampione uz put nećemo paliti jer nemamo donatora”, kaže Nađ.

(izvod iz teksta N. Špoljarić - Glas slavonije)

07. 09. 2010. Novo hodočašće Lanca istine o generalu Anti Gotovini i Domovinskom ratu

Nin, 07. rujna 2010. do 11. rujna 2010., šest branitelja - hodočasnika, 4 dana, 120 km
polazak: Nin - Crkva Svetog križa 07. rujna 2010. u 08,00 sati
cilj:
Crkva Hrvatskih mučenika na udbini 11. rujna 2010. u 10,00 sati – Sveta misa
Sudionici:
1. Zlatko Vrbošić
2. Zdenka Banić
3. Pero Pelicarić
4. Željko Sas (fotografija i video)
5. Željko Strancarić
6. Branko Čulo



U ovo hodočašće kao i do sada odlazimo pješice, a neposredno poslije iznošenja završnih riječi tužiteljstva i obrane u Den Haagu, potaknuti neshvatljivim i surovim zahtjevima tužitelja ( Ante Gotovina – 27 godina, Mladen Markač- 23 i Ivan Čermak 17 godina zatvora)
Nin i crkva svetog križa, kao mjesto polaska, Lijepi hrvatski grad s prebogatom duhovnom i političkom poviješću hrvatskog naroda ( Knez Branimir, krunidbe hrvatskih kraljeva, najmanja katedrala na svi zašto ijetu, crkva Svetog križa koja je po svom izgledu poslužila ( ne slučajno) kao uzor za gradnju crkve Hrvatskih mučenika na Udbini.


07. 09. 2010. 11. Hodočašće hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 2010. Damir Tomljanović -Gavran, Krivi put - Udbina


Poštovani!

Povodom obilježavanja Dana hrvatskih mučenika (11. rujna 2010. godine) naša Udruga, kako smo i predvidjeli godišnjim planom aktivnosti, organizira hodočašće hrvatskih branitelja od Krivog Puta do Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.

Cilj ovoga hodočašća jeste podrška izgradnji Crkve hrvatskih mučenika kao i odavanje počasti svima koji su svoje živote utkali u temelje Hrvatske Domovine.
Ovim hodočašćem također želimo potaknuti sve branitelje na tradicionalna okupljanja svake godine u Udbini na Dan hrvatskih mučenika.
Hodočašće je posvećeno svim Hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, a cijelo hodočašće nosit će ime Damira Tomljanovića – Gavrana u znak sjećanja na poginulog suborca – heroja Domovinskog rata.
Hodočašće će biti provedeno na relaciji Krivi Put– Senj – Karlobag – Starigrad-Paklenica – Modrič – prijelaz preko Velebita (mjesto pogibije D.T.-Gavrana) – Sveti Rok – CHM (Udbina), a cijela dionica duga je oko 200 km.
Krivi put, kao početnu točku ovogodišnjeg hodočašća odabrali smo zbog toga što je to mjesto rođenja i ukopa našeg suborca Damira Tomljanovića – Gavrana.
Hodočašće, u kojem će sudjelovati 18 branitelja iz različitih Udruga i postrojbi počinje 4. rujna, a trajat će 7 dana.
Sudionici hodočašća su: Udruga veterana 1.GBR, 2.GBR, 4.GBR, 7.GBR, Udruga ''Žene u Domovinskom ratu – podružnica Zadar, Udruga specijalaca Domovinskog rata ''POSKOCI'' Zadar, Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata - podružnica Zadar i UP SG SOD ''D.T.-GAVRAN'' Zadar.
Pojedine dionice (ima ih 7) biti će imenovane po Udrugama i postrojbama sudionicima ovoga hodočašća.
Vas molimo da nas medijski pomognete u ovoj našoj aktivnosti kako bi vrijednosti koje promičemo doprle do šire javnosti.
Više informacija o ovome hodočašću možete pronaći na web stranici naše Udruge koja glasi http://www.udruga-gavran.hr/
Unaprijed zahvaljujemo

18. 11. 2009. Vukovarska ulica Osijek 17.-18. 11.

Uživali smo vozeći Vukovarskom ulicom u kasnim noćnim satima...

17. 11. 2009. Danas kada mnogi i ne znaju zašto gore svijeće

Danas kada mnogi i neznaju zašto gore svijeće u prozoru, zašto su Vukovarska ulica u Osijeku, Zagrebu i gdje već, osvijetljene tisućama lampiona koje šire svoju treperavu svjetlost u noć... TOČNO U PONOĆ kreće skupina branitelja, invalida i hodočasnika iz Osijeka put Vukovara. Polazak je ispred mjesne zajednice Knez Domagoj na Zelenom Polju. Skupina koju predvodi pater Josip Šoštarić krenuti će ispred crkve u Šarengradu put Vukovara točno u 02,00 sata poslije ponoći 18. 11. 2009.g. a pridružiti će im se putem i skupine iz Mohova i drugih mjesta. I stotine drugih širom Lijepe naše i BiH kreću se prema mjestima znanim nam kao stratišta, mjesta mučenja i stradanja ali ipak na kraju, simbolima pobjede-Vukovaru, Kninu, Škabrnji ... Dođite i VI, budite dio svjetla u ovoj noći !

12. 11. 2009. Prelistajte knjigu o našem hodočašću ONLINE!

Na jedinstven način možete listati knjigu "Knjiga hodočašće - Lanac istine", koja zahvaljujući donaciji gosp. Hrvoja Lozančića postaje dostupna i na ovakav način. Kliknite OVDJE i pogledajte naše web izdanje!

28. 10. 2009. Obilježavanje 18. obljetnice "KONVOJA LIBERTAS" u Dubrovniku

Ne zaboravimo događanja iz listopada do prosinca 1991. godine u opkoljenom Dubrovniku.
Kako bi se probila blokada opkoljenoga grada organiziran je humanitarni konvoj brodova iz cijele hrvatske. Brod "Slavija", na kome je bilo ukupno 750 ljudi-novinara, stranaca, intelektualaca, političara i inih... krenuo je iz Rijeke a treći dan u Korčuli mu se pridružilo još tridesetak brodica diljem Jadrana.

Dana 30. listopada 2009. godine Dubrovnik organizira obilježavanje 18. obljetnice konvoja i tom prigodom gradonačelnik dr. Andro Vlahušić dodijeliti će povelju zaslužnog građanina dr. Bernardu Kouchneru.

Također će povelju grada dubrovnika dobiti i "Konvoj Libertas" i Ured konvoja koji je djelovao u samome gradu.



dr. Lang sa ranjenom zastavom iznad opkoljenog grada

Jedan od sudionika konvoja (Branko Čulo iz Osijeka) će Vam u video interviewu iznijeti svoje svjedočanstvo o značaju Bernarda Kouchnera za Dubrovnik toga doba.

28. 10. 2009. Hodočašće Osijek - Vukovar 17./18. studenoga 2009.

6. Memorijalno hodočašće hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata od Osijeka do Vukovara.
Polazak ispred MZ "Knez Domagoj" (Zeleno Polje) Osijek u 00,00 sati 17./18. studenoga 2009.g.

Dođite podržite i ispratite branitelje iz RH i BiH, kojih će ove godine biti oko 200-tinjak.

27. 10. 2009. Održavanje godišnje konferencije Zajednice povratnika Hrvatske

Prihvaćanje i povratak prognanika, uz obranu i oslobođenje, najveći je uspjeh mlade hrvatske države. Hrvatsko je iskustvo najveće u Europi (i svijetu?! op. B.Č.) nakon Drugog svjetskog rata, a pitanje prognanika i izbjeglica i dalje je značajno u svijetu. Hrvatsko je djelovanje uveliko unaprijedilo rad na ovom području. Zbog toga je poznavanje i prikaz sudbine hrvatskih prognanika i njihovog povratka važno ne samo za hrvatsku, već i za Europu, Visoko povjerenstvo za izbjeglice UNHCR i svijet u cjelini.


Jadranka Kosor
Predsjednica vlade RH

(cjelokupni bilten možete skinuti u download sekciji desno...)

15. 05. 2009. STV

Televizijska emisija STV-a Otvoreni studio


02. 04. 2008. Konferencija za medije

Dana 20.03.2008. g. u Osijeku u hotelu Royal u 11.00 sati održana je Prva konferencija za medije HODOČAŠĆA - Lanac istine Vukovar - 07.04.2008. - Dubrovnik - 01.05.2008. Kliknite na "Cijela vijest" za video.
Cijela vijest

03. 09. 2007. Knjiga Save Life

Dodali smo novu knjigu za download - "Save Life". Sama knjiga ima 194 stranice i velika je 7.9MB (PDF dokument), a možete ju skinuti pri dnu ove vijesti ili klikom na link na desnoj strani.
» Save Life (7.9 MB)

12. 07. 2007. Knjiga Hodočašće - lanac istine

Ovdje možete skinuti knjigu u PDF Formatu - HODOČAŠĆE - lanac istine o generalu Anti Gotovini i Domovinskom ratu. Sveti Marko 25. IV - 13. VI Sveti Ante.
Ovu knjigu posvećujemo svim nepravedno optuženim hrvatskim braniteljima, uspomeni na naše poginule hrvatske branitelje u Domovinskom
ratu i uspomeni na hrvatske branitelje koji su u velikoj mjeri i zbog ovih nepravednih optužnica podigli ruke na sebe!
Hodočasnici.
» PDF knjiga (9.1 MB)

Content Management Powered by CuteNews

Vi ste posjetitelj broj: 277